Naslovna » More motivacije » Mooji » Mooji – Samootkrivanje vježbom “Ja jesam”

Mooji – Samootkrivanje vježbom “Ja jesam”

Još jednom da ponovimo ispočetka, ako je osjećaj uzburkanosti veoma jak, osjećate kako sva ta buka izlazi na površinu. Nekada neizrecivo neke senzacije dolaze u tijelo na taj način, razjareno, veoma snažno drhtanje, panika. Ako je ostavljeno samo za sebe, tada to možete podnijeti. Jednostavno je tu. Ali šta se dogodi da, čim prije se ovi osjećaji pojave, nekakva interpretacija počne plivati oko njih. I ta interpretacija i prosudjivanje zapravo donose “loš miris”. I to je navika. Jer čim prije se ovi osjećaji manifestiraju, počnemo ih interpretirati kao da to znači da nismo dovoljno dobri, da se moramo bolje koncentrirati, da moramo učiniti nešto, i donose osjećaj zaposlenosti iznutra, iritaciju, prosudjivanje… I okruženje postaje vrlo napeto. Taj slatki ambijent je uznemiren. Dakle, ako se ovakav osjećaj pojavi veoma snažno, trešnja iznutra, drhtanje, nekada ne možete čak niti identificirati poruku u vezi toga niti u vezi ičega. Ali ponekad ako ste mirni, možete otkriti što je iza toga, koja je priča vezana uz taj osjećaj. Možda “nešto” očekuje nešto da se desi. Samo budi tih prvo. I saznaj, ko pati ovdje? Ko očekuje nešto? Što se očekuje? Budite veoma tihi. Nema mnogo pitanja koje trebate pitati, ali ova pitanja će imati neku moć u sebi.

Ponekad kad se upitate “Ko pati ovdje?”, odjednom dolazi ogromna smetenost. Čini se kao da postoji neka sila, koja ne želi da otkrijete ovo, ne želi da vidite jasno. Čini se da je tako. Na pragu ste otkrića nečeg veoma moćnog.. “Ko je lopov u ovoj kući” – otkrića. I odjednom, čujete zvono na vratima, neko prodaje “kuhinjsku opremu”, neko se pojavi samo da vas makne s traga. Tada se opet vratite nazad na ovo pitanje. Vidjet ćete, čak i ako snažna rastresenost dodje, mnogo puta kada se ovo pitanje pojavi, ulovite sebe kako razmišljate o tome koliko različitih stvari ima u müsliju, kao da se ne možete koncentrirati. “Vrijeme je da si kupim novu torbicu” i slične stvari. I vi tada morate reći “Woahh, čekaj malo, što se ovdje dogadja? Da sam razmišljao o nečem drugom, ova smetenost ne bi bila tu.” Ovo je indikacija da ste na tragu nečega. Ko trpi ovo? Pogledajte, možete li nekako pronaći je li onaj koji trpi, opipljiv. Zato, jer sve do sada ste osjećali “To sam ja!”, poput nekakvog tumora identifikacije. Pogledajte možete li to detektirati. I kroz samo traganje, golema energija i moć biva oslobodjena. I vi otkrivate “ovdje nema ničega!”

Nikakav opipljiv “patnik” nije pronadjen. Osim kao misao. “Patnik” je misao! Ali je veoma uporna, intimna misao. Veoma bogato sponzorirana misao, koja drži bitak u fragmentaciji, strahu i svim ovim stvarima. Nastavite sa tim ispitivanjem.

Nekada gledate i vidite da tamo nema ničega, i onda, veličanstven osjećaj olakšanja “Ahhh, hvala, hvala, hvala.” Nemojte završiti sa ispitivanjem prije vremena.

Čak i olakšanje. Sada saznajte ko osjeća olakšanje? Oni koji su zbilja pogledali na ovaj način, nisu odustali i neće ih omesti ovakvo pitanje. I na ovaj način tolika moć opet ulazi u bitak. Jer, ne radi se o tome da vi mislite ” Oh tu nema nikoga”, vi zapravo otkrivate da ovdje nam ničega. Sve stanice u vašem tijelu i bitku otkrivaju da ovdje nema ničega. Niko vam nije rekao, vi to otkrivate sami. Ovo je moć ispitivanja. I što se više aktivirate u to, sve nemilosrdnije postaje, nepoštedjujuće, pri otkrivanju ega, da vi niste to. Možete otpisati to. Uspješno samoispitivanje uvijek završava u prostoru. Tu je samo prostor, mir, radost. Samoispitivanje postaje tjelohranitelj samog bitka. Niko to ne treba pozivati u igru, ono dolazi automatski sa vremenom.

Ima različitih aspekata samoispitivanja, ovo su bili samo neki od njih. Ponekad je prirodno samo otvoreni osjećaj prihvaćanja, da što god da se dogadja, sve je u redu. Pričao sam već o ovome kad sam vam rekao da je dobar stav – stav “ne marim” što će mi život donijeti, sve je ok. Ne “nije me briga”, nego “ne marim”, ne moram odabirati, ne idem na tržnicu birati iskustva. Ostanite kao neutralno vidjenje. Nema ništa veće od ovoga. Ako ostanete ovako, tada ste u okruženju poput samog mudraca. Oni nisu zabrinuti što se pojavljuje, što dolazi i odlazi, čak niti ne registriraju da se uopće išta pojavljuje.

Ako je nešto bitno, pojavit će se spontano, da asimilira, da vidi kroz to, sve te akcije dolaze zajedno. Oni se ne ponašaju poput individue. Na taj način izlazite iz ovog stanja, iz ove kome identifikacije u nedostatku znanja, nazad u vaše originalno postojanje. To je ovdje! Ne morate ići nikamo za ovo. To je vaša istina u srži. I sve ovo je guljenje te mrene iluzornog identificiranja, ona biva oguljena samo preko vašeg gledanja. Čak i samo sjedenjem ovdje. Bez osjećaja da radiš išta. Ima i trenutaka kada nema ispitivanja. Čak i ako ga pokušate porenuti, ne dogadja se, tada to poštujete. Vi samo učite plasati sa samim sobom.

Svi ti pokreti, dolaze sami od sebe, najavljuju sebe u prisutnosti koja ste vi. Milost je tu.

Nekada možete otići sa Satsanga sa impresijom da se ničega ne sjećate sa Satsanga. To je zato što slušate mnogo dublje, na jedan drugačiji način. To je slušanje koje prelazi preko uma i dopire unutar srca. Srce ne mora pamtiti, na način na koji um pamti. Um pamti na način da izvuče korist od stvari. Srce ne treba napraviti korist ni od čega. Ono samo sija. Um radi, srce sija.”

 

Astro Tarot Centar