Refleksoterapija

Refleksoterapija je drevna metoda samoozdravljivanja i aktivacije iscjeljujućih procesa u tijelu, kako fizičkog tako i psihičkog stanja. Kroz povijest može se naći mnogo zapisa o tome kako su terapije presurom (pritiskom) bile prepoznate kao preventivne i kurativne metode.

No sa sigurnošću se ne može potvrditi odakle refleksologija potječe. Jedna od teorija smatra kako joj korijeni potječu iz Kine prije otprilike 5000 godina. U egipatskoj kulturi postoji najstarija dokumetacija u kojoj se spominje refleksoterapija, ne doduše pod tim nazivom, već u obliku piktografa koji potječe iz 2500. do 3000. godina prije Krista.

Ostale teorije tvrde da su se oblici refleksoterapije prenosili od američkih Indijanaca i Inka, ali nema dokaza koji bi poduprli tu teoriju. Zna se da su sjevernoamerički Indijanci generacijama prakticirali pritisak na stopala radi iscjeljivanja. Stopala su smatrali našom vezom sa zemljom i svemirom.

Početkom dvadesetog stoljeća američki kirurg dr. William Fitzgerald iz Connecticuta razvio je modernu zonalnu teoriju ljudskog tijela. Otkrio je da se pritiskom na prste može izazvati lokalni anestetički učinak na šaci, rukama, ramenu, čeljusti, licu, ušima i nosu.

 

Veliko zanimanje za zonalnu terapiju pokazala je i Eunice Ingham, fizioterapeutkinja koja je radila za dr. Rileya. Osjećala je da bi stopalo zbog svoje osjetljivosti moglo biti specifično područje za pristup zonama u terapeutskom smislu. U svom radu razvijala je mape stopala prema zonama i njihovim učinkom na ostatak tijela dok nije na stopalu otkrila “mapu” cijelog tijela. Zapanjilo ju je sljedeće otkriće: različitim intenzitetom pritiska na različite točke postizali bi se terapeutski učinci izvan dotadašnjih granica i uporabe zonalne terapije. Bila je toliko uspješna u svom radu da je upravo ona prepoznata kao osnivač plantarne refleksologije. Danas Eunicein rad nastavlja njezin nećak Dwight Byers koji vodi International institute of Reflexology u St. Petersburgu.

Zonalna terapija smata se osnovom današnje refleksologije, iako nije jedino načelo na kojem se ona temelji.

Ispravnije bi bilo reći da se današnja refleksologija temelji i na drevnim načelima meridijanske terapije koja potječe iz Kine i koju poznajemo pod nazivom akupunktura. Ono što je zajedničko zonalnoj i meridijanskoj terapiji jest to da obje smatraju kako energetski kanali povezuju šake i tabane s različitim dijelovima tijela, što pri radu s refleksnim područjima omogućuje tretiranje cijeloga tijela.

Zonalna terapija (energetski) dijeli tijelo na 10 označenih zona (okomitih simetričnih) uzduž našeg tijela, pet s lijeve i pet s desne strane od stopala do glave i obratno. Svaka zona uključuje određene organe koji su smješteni unutar nje. Osim te postoji i vodoravna podjela i to na liniju ramena koja ide ispod nožnih prstiju, liniju ošita koja odvaja jastučiće stopala od svoda, te liniju kukova.

Kada spojimo dva stopala zajedno, ona čine trup ljudskog tijela. Nožni prsti su glava i vrat, jastučići prsni koš, želudac i crijeva nalaze se u donjoj polovici tabana, a područje zdjelice je oko pete.

Refleskoterapija se može primjenjivati i kao preventivna metoda. Preventiva postaje vrlo važna kada shvatimo što sve može biti prijetnja našem zdravlju (stres, umor, aditivi, radijacija, onečišćenost itd.). Potrebno je opustiti se jer imunološki sustav najbolje funkcionira kad znamo upravljati stresnim situacijama iz svakodnevnog života.
Refleksoterapija kao prevenirajuća metoda djeluje tako što:

  • uravnotežuje tijelo vraćajući ga u homeostazu
  • jača imunološki i sustav za izlučivanje
  • pomaže održavanju unutarnjega i vanjskog mišićnoga tonusa, potičući cirkulaciju
  • pomaže smanjenju napetosti i učinku stresa na um i tijelo
  • potiče svjesnost o povezanosti uma, tijela i duha
  • omogućuje detektiranje energetskog disbalansa u početnom stadiju
  • omogućuje tretiranje područja energetskog zastoja prije nego što se manifestira fizičkim simptomima
  • pomaže kod fizičkih i emocionalnih promjena prije i za vrijeme menopauze.

Kako funkcionira refleksoterapija?

Kako se na stopalima i dlanovima nalazi mapa cijelog tijela, stimulacijom refleksnih zona svih dijelova tijela smještenih na stopalu na kojem se nalazi 7 000 živčanih završetaka, izazivamo reakciju u pojedinim odgovarajućim dijelovima tijela. Time postižemo ravnotežu krvnoga, endokrinog, limfnoga, živčanog i drugih sustava. Pritiskom na određenu zonu dajemo impuls koji tada putuje i podražuje sve ono što se nalazi na toj liniji. Organi koji dobro funkcioniraju podržavaju slobodan tijek energije te na tim zonama ne osjećamo nelagodu (u energetskom smislu, ne mora uvijek značiti fizičkom), za razliku od oštećenih područja kod kojih možemo osjetiti nelagodu i ponekad laganu ubodnu bol. Međutim, ta je bol trenutačna i iscjeljujuća.

Refleskoterapija potiče cirkulaciju koja je potrebna i za opskrbu tijela hranjivim tvarima i za otplavljivanje štetnih tvari i ostalih otrova. Različite napetosti uzrokuju konstrikciju krvnih žila zbog čega se usporava cirkulacija.

Čari refleksoterapije možemo osjetiti ako se prepustimo rukama stručnjaka, a možemo načiniti i samomasažu. Potrebno je raditi s vrlo malom količinom temeljnog ulja kako stopala ne bi bila skliska. Ako tome dodamo nekoliko kapi eteričih ulja iznimno pojačavamo blagotvorni učinak refleksoterapije. Za preporuku su eterična ulja ružmarina (pojačava cirkulaciju) te lavande i matičnjaka (smiruje i opušta). Ako želimo djelovati na kralježnicu, trebamo lagano masirati unutrašnji rub stopala na kojem je predočena cijela kralježnica. Za poticanje cirkulacije i jačanje imuniteta potrebno je djelovati na cijelo stopalo. Kako bismo postigli željeni učinak potrebno je šest tjedana masirati cijelo stopalo. Posebnu pozornost treba posvetiti zonama limfnih čvorova, slezene i štitne žlijezde. Autor: Vesna Buntić, aromaterapeutkinja, zdrav-zivot.com.hr

Astro Tarot Centar