Naslovna » Drvo uspjeha » Samopoštovanje i kako ga pospješiti kod djece

Samopoštovanje i kako ga pospješiti kod djece

Sliku o sebi stvaramo cijelog života. Između ranog djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo i razmišljati o sebi, što čine i kako to čine. Postavljajući ta i druga pitanja te tražeći odgovore na njih, djeca nastoje bolje razumjeti sama sebe. Stvarajući sliku o sebi stvaraju okvir za način doživljavanja svijeta oko njih i način komuniciranja s njim.
Ulaskom u srednje djetinjstvo (od 6. do 12. godine) mijenjaju se osjećaji djece prema njima samima. Slika o sebi postaje sve složenija i rafiniranija. Počinju shvaćati da imaju jedinstvene kvalitete.

Kako bi se dobio uvid u razvojne promjene slike o sebi, istraživači najčešće traže od djece da odgovore na pitanje: “Tko sam ja”. Dok se djeca predškolske dobi opisuju u terminima tjelesnih osobina i situacije u kojoj se nalaze, u školskoj dobi djeca u opis počinju uključivati i neke manje vidljive karakteristike, poput osjećaja, osobina, onoga što vole, različitih sposobnosti i ponašanja. U toj se dobi počinju doživljavati i u terminima grupa kojima pripadaju (npr. razred, sportski klub, grupa izvanškolskih aktivnosti). U samoopisima se počinju javljati i elementi usporedbe s drugom djecom, pa često svoje vještine i talente opisuju u odnosu na prijatelje ili vršnjake.

Ulaskom u adolescenciju sve češće koriste apstraktne pojmove kada govore o sebi. Slika o sebi sve se više temelji na osobinama ličnosti, stavovima, vjerovanjima, uvjerenjima i odnosima s drugim ljudima. Pojam o sebi više nije isključiv nego obuhvaća nekoliko različitih uloga. Naime, samoopis adolescenata razlikuje se s obzirom na različite situacije i okruženja. Adolescenti se drukčije opisuju i doživljavaju u školi, kod kuće i s prijateljima. U toj dobi pojam o sebi počinje objedinjavati i različite suprotne elemente ili karakteristike. Tako, primjerice, adolescent može opisati sebe kao tihog i povučenog u društvu starijih osoba, ali otvorenog i komunikativnog s prijateljima.

Djeca školske dobi imaju bolje i dublje razumijevanje ne samo toga što jesu nego i svojih vrijednosti i sposobnosti. Uključenost u socijalnu okolinu poput škole ili sportskog kluba potiče ih da se uspoređuju s drugom djecom i sa slikom onoga što bi željeli biti. Takvo vrednovanje sebe u odnosu na idealnu sliku može im donijeti i pozitivne i negativne informacije o njima samima, budući da počinju prepoznavati svoje jake strane i slabosti. Kroz takvo se vrednovanje počinje razvijati samopoštovanje.

Prepoznajmo nisko samopoštovanje

Djeca na najrazličitije načine pokazuju da imaju nisko samopoštovanje. Vrlo često nisu ni svjesna da o sebi ne misle baš najbolje, iako osjećaju da nešto nije u redu.
Uobičajeni znakovi koji nas mogu uputiti na to da dijete ima problema sa samopoštovanjem su:

potreba da neprestano pobjeđuje u igrama
varanje u igrama
perfekcionizam
pretjerana samokritičnost
pretjerano hvalisanje
davanje slatkiša, novca ili igračaka drugoj djeci, kako bi se “potkupila” prijateljstva
privlačenje pažnje neodgovarajućim ponašanjem (glupiranje, zadirkivanje, agresivnost)
plačljivost
povučenost ili sramežljivost
pretjerano ispričavanje za sve što kaže ili napravi
strah od toga da pokuša nešto novo
stalno traženje isprika
prebacivanje odgovornosti ili krivnje na druge
antisocijalno ponašanje
nepovjerenje prema ljudima
stalna potreba da se ugodi drugima
nesposobnost donošenja vlastitih odluka ili izbora
nesposobnost da kaže “neću” ili odbije nešto što ne želi.

Roditelji i odrasli mogu i moraju pomoći

Djeca s niskim samopoštovanjem često imaju teškoća i kod kuće i u školi. Vrlo često imaju toliko nisko mišljenje o sebi da odustaju od aktivnosti bez da uopće pokušaju jer očekuju da ponovno neće uspjeti. Može im se, međutim, pomoći da promijene svoje viđenje sebe i tako im omogućiti daljnji rast i razvoj u atmosferi prihvaćanja samih sebe.
Djetetov osjećaj samopoštovanja i slike o sebi može se ojačati na nekoliko načina, a pritom veliku važnost imaju roditelji, prijatelji i osobe koje su mu važne i koje cijeni. Ponekad se to može ostvariti kroz uključivanje djeteta u neku aktivnost za koju ima talent ili sposobnosti, kroz konzistentno poticanje i pohvaljivanje i za male uspjehe, primjećivanje i ohrabrivanje njegova truda, čak i ako nije uspjelo, te kroz poticanje da samo opaža svoje pozitivne aspekte i napore te se samo pohvaljuje za to.
Ne zaboravite da je svako dijete vrijedno i jedinstveno te da ima svoje potencijale koje će moći razviti tek ako se osjeća prihvaćeno i voljeno takvo kakvo jest.

Korisni savjeti za poticanje pozitivna samopoštovanja djece:

Slušajte dijete, pokažite mu da ste ga čuli i prihvatite njegove osjećaje.

Ponašajte se prema djetetu s poštovanjem. Prihvatite ga takvo kakvo jest. Svi imamo pozitivne i negativne strane. Njegujte pozitivne.

Kada ga hvalite, budite specifični, točno određeni. Budite iskreni s njim.

Kada kritizirate, također budite specifični. Kritika se treba odnositi na ponašanje, a ne na ličnost djeteta. Primjerice:”Nije u redu da udariš brata ako ti ne da igračku” umjesto “Ti si zločesta.”.
Izbjegavajte rečenice koje počinju s “Ti nikada…” ili “Ti uvijek…”.

Upotrebljavajte “ja-poruke” umjesto “ti-poruka” kada želite izreći da nešto ne valja. Primjerice: “Ja zaista teško podnosim glasnu muziku” umjesto “Ti stvaraš takvu buku.”.

Iako su svakom djetetu potrebni dosljednost, pravila i kontrola, još mu je potrebniji prostor kako bi moglo naučiti upravljati svojim životom. Dajte mu odgovornost, neovisnost i slobodu u izborima koje radi.

Uključite dijete u rješavanje problema i donošenje odluka u stvarima koje se odnose na njegov život. Poštujte osjećaje, potrebe, želje, sugestije i pamet djeteta.

Dopustite mu da slijedi svoje interese i da eksperimentira. Dopustite mu da bude kreativno ili da ne bude kreativno.

Zapamtite: vaše je dijete sjajno i zadivljujuće u svojoj jedinstvenosti, iako se njegova jedinstvenost uvelike razlikuje od vaše.

Budite dobar uzor – imajte dobro mišljenje o sebi. Radite stvari za sebe.

Poručite djetetu da je dobro cijeniti sebe. U redu je osjećati zadovoljstvo zbog svojih postignuća. Dobro je ugoditi sebi i priuštiti si užitak.

Izbjegavajte stalno prosuđivanje, često ponavljanje “trebao/la bi”, “moraš” i nepotrebne savjete.
Shvatite dijete ozbiljno. Prihvatite njegovo mišljenje.

Izvor: Vaše zdravlje

Astro Tarot Centar